To su uvijek nečije vrline, a ne nečiji poroci koji prenagle jednog u katastrofu.
To ti je ono prokleto u čovjeku - protest čim te stisnu.
To uvijek počinje tako taman kad najgore pomislim po starom zlu mi se vratiš i opet ti oprostim.rnrnrn
To vino staro i gitare,večeras če prijatelji doć.
To znači da je svijet za nas.
To znaci sine moj,da je tvoje tijelo predvideno zauvijek.
Tog jutra sam stigaosvjestan da sam zakasniopred mojim vratimanjenih tragova nema, nema nikoga
Tog prvog dana jesenirnsve srušilo se u menirnkada saznao sam da Emilyrnu drugu skolu odlazirnime šapnuo sam usnamarni nije bilo vremena rnda joj priđem, da se oprostimrni barem da je poljubim.
Toga popodneva djed je bio toliko udobrovoljen da me je naveće čak i u mlin poveo. Do dugo u noć sjedili smo na mlinskom pragu i gledali u pun mjesec, nas dvojica, velika i mala bena, a okolo su regatale žabe pa uz tu kreketaljku nisi znao jesi li još na zemlji ili zajedno s mjesecom roniš kroz rasperjane naviljke oblaka.rnrn
Tok događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo događaje podneti zavisi u dobroj meri od nas samih, dakle na to treba trošiti snagu i obraćati pažnju...
Tolerancija ne implicira nedostatak predanosti vlastitim uvjerenjima. Ona više osuđuje ugnjetavanje i protjerivanje drugih.
Toliko dugo hodam po ledu,da više ništa ne osjećam.Kada stigne zora,pomislim da mi je posljednja.
Toliko dugo traženja ludogrnjednog u drugom, jedno za drugogrnodlaziš danas, sutra se vračašrnda bez mene ne znaš, ti napokon shvačaš.
Toliko financijski snovi su osujetili strane nepostupanja po dobrim namjerama.
Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti.
Toliko je slova o svemu što živim,rntoliko je srca, ljubavi,rnkojima se u poimanjurnljubavi divim…
Toliko lišæa pada i morao bi knjižarrnpostati, knjigoveža, u sveske ovo štivornrazasuto uvezat za one što æe proæirnovuda druga pisma slijedeæi, kao križar,rnšto nosi maè i oganj ulazi sunce živornu ovu šumu, tvoje poglavlje sve do noæi.rnrn
Toliko ljudi moje generacije koji su služili u vladi su zarobljenici hladnoratovske kulture, još uvijek su.
Toliko onoga što vidim me podsjeća na nešto što sam pročitao u knjizi, kao da ne bi trebalo biti obrnuto?
Toliko puta bio sam ostavljenkao pismo neke davne ljubavi