Svima lijepo se zahvaljujem. Ali na kraju dana radije ove zagrljaje dijelim s tobom.rnrn
Svima nam je dobro poznato od kolike je velike potrebe sveučilište za Bosnu i Hercegovinu, a osobito sada kada je onemogućeno siromašnom staležu da svoje sinove šalju na sveučilište u Zagreb i Beč. Kada bi se osnovalo sveučilište u Sarajevu, omogućilo bi se i sjerotinji da i ona pohađa školu i dovine se naobrazbe i sreće kako ne bi uvijek zapostavljena bila.
Svirajte mi ove noćirnneka mi pjesma tugu toćirnmjesto vina lijem suzernneka je proklet onaj što je uze.rn
Svitanja, ništa promjeniti ne možerna ja zamišljam da čujemrnkako dišeš kraj mene.
Svitlo čarljeni ja rubin na parstih,rnCafir se modriti, biliti na rukavihrnBiser i na buštih, i sve od zlatih plasrnSjati se na bedrih prehitro kovan pas.
Sviđa mi nepoznato. Sviđa mi tajnu.
Sviđa mi se ide u teretanu svaki dan, jer sam u fizioterapiji svaki dan.rn
Sviđa mi se ideja da bude sama. Sviđa mi se da ideja često bude sama u svim aspektima mog života. Volim se osjećati usamljeno.
Sviđa mi se ideja da jedna stvar vodi do druge. Možete cvrkut nešto sasvim neškodljiv, a onda se ide na tangente koji je inspiriran odgovor.
Sviđa mi se Michael Buble.
Sviđa mi se priča o Henryja Davida Thoreaua, koji je, kada je bio na samrti, njegova obitelj poslala za ministra.Ministar je rekao, Henry, što ste napravili svoj mir s Bogom?Thoreau rekao: Nisam znao što bih svađao.
Svjetski mir ostvarit će se jednog dana ne zato što će ljudi postati bolji (u to se ne smijemo nadati), već zato što će ih jedan novi red stvari, nova nauka i nove ekonomska potrebe prisiliti da žive u miru.
Svo ovo vrijeme sam se tražio,ali nisam ni znao da sam izgubljen.
Svo ugnjetavanje stvara ratno stanje.
Svoj mi kaput ti ipak nudišrnja te odbijam, a ti se bunišrnko da ne znaš da sam imuna na zimu....
Svoj moral čovjek stječe kroz život, kao što stekne i svoje manire ili kulturu.rn
Svoja pisma vise mi ne šaljirnsve je kasno, evo, stiže krajrnsuzama se noćas opraštam od tebernjer te srce i sad voli, znaj.rn
Svoje puteve sam biram,a to se ne zove inat,nego ponos on je pogon u žilama.
Svoju nogometašku budućnost u smislu pozicije na terenu 28-godišnji hrvatski reprezentativac iz Bayerna, Danijel Pranjić, vidi na mjestu zadnjega veznog igrača.
Svoju revoluciju sam finansirao sam, pokazao sam da mogu, izveo što je trebalo i - znao sam na vreme da odem. Šta bi još trebalo? Ono, što sam ja napravio, nije niko pre mene. Problemi, na koje sam nailazio, bili su vrlo korisni. Tako sam jedino i mogao da pobedim. Jer, kako je čovek pobedio životinju? Tako što je mislio a slabiji misli i pobedi.
