Radost bez kraja, sreća bez sjene, ljubav bez granica, intenzivan život bez umora, djelovanje puno energije, koje je istodobno savršen mir i opuštenost od svake napetosti, to je vječno blaženstvo; to je bitak za kojim čovjek teži u svome postojanju.rn
Radost ću svoju saopćit svijetu, ali bol moj neka ostane za me. Neka se braća ogriju na mome žaru, ali tajnih suza ne povjeravam nikome.
Radost neka svuda cvijeta da budemo dio svijeta.
Radost u svemiru, i želja za znatiželju o svemu tome - da, to moja religija.
Radujem se što ću opet igrati Ligu prvaka
Raèunalo ne zamjenjuje presude više nego što olovka nadomješta pismenost. Ali pisanje bez olovke je posebna prednost.
Raj ne zaslužio onaj koji nasmijava ljude koji ga okružuju.
Rak utječe na sve nas, i na kćeri,majke,sestre,prijatelje,kolege s posla, doktore, pacijente.
raljevstvo nebesko nije mjesto, ali je stanje uma.
Rančeri potrebno čistu vodu za svoje dionice, poljoprivrednici trebati za svoje usjeve, svaki poslodavac treba da ostanu u poslu, a sve živo što je potrebno za život ... Zakon treba biti jasno da zaštite kvalitete vode i prava zemljoposjednika .
Ranila me jedna zenarnprokleta je ljubav njena
Ranjeni jelen skače najviše.
Rano s proljećarnNaša trešnja cvijetom ocvala.
Rap je nešto što samo može baciti na tavu i pržiti se vrlo brzo. To je kako je rijeè o meni, moj vlak misli. To je kao oblaèenje - ja ne moram sjesti i buljiti u odjeæu, ja samo pokupim što mi se sviða i obuèem.
Rap koji predstavljam svojoj zajednici ne bi smio bit ispunjen nasiljem?! Ne bih trebao biti ispunjen grubostima, koje su učinili i meni?! Mediji o ovome, nažalost, ne govore, zato moram u svojim tekstovima o tome govoriti. Mnogima se to čini strano, ali to je zato što nitko drugi o tome ne govori.rn
Raščistimo sada nešto što vjerovatno već znaš; sve bolesti su tvorevina vas samih. Čak i doktori konvencionalne medicine sada uviđaju kako ljudi sami sebe čine bolesnima. Većina njih to radi potpuno nesvjesno. (Oni čak i ne znaju što rade.) Onda, kada se razbole, ne znaju što ih je snašlo. Čini se kao da ih je nešto zadesilo, a ne da su učinili nešto sami sebi. To se dešava, jer se većina ljudi kreće kroz život – ne samo u odnosu na zdravstvene probleme i posljedice – nesvjesno.
Rasipnik krade svoje nasljednike, tvrdica krade samoga sebe.
Raširit ću krila i naučiti letjeti..
Rasizam je još uvijek s nama. No, to je na nama da se pripremi za našu djecu što oni moraju zadovoljiti, i, nadamo se, mi ćemo to prevladati.
Raspeti između dviju krajnosti, ljudi preživljavaju otkako se pamti ljudski rod. Uvijek razmišljajući što je bolje, za koga i s koliko. U tom viru vrijeme je od nas učinilo kalkulante, zelenaše i trgovce.