Jednostavno ne mogu graditi svoje nade na temeljima što ih čine pometnja, bijeda i smrt.
Jeste li ikada pogledali strah u oči i rekli:Jednostavno me ne brineš?
Jezgrovito je misliti: kakav je to trenutak kad se silesija žive vode ukoči, kad trenutno isčeznu sve boje, na prečac otme huknjava i trasak koji se kilometrima daleko čuju. I kakav će biti trenutak kad će se odjedared protegliti, poplavjeti, i procuriti sve strašne klice, kad će opet skočiti i prorikati vodene energije. Kakve su to metamorfoze, kakva su to vaskrsenja!rn
Još uvijek me strah kad imam uživo interviju.
Kad bi bilo više te hrabre ludosti, možda bi drevno iskustvo prestalo da nas plaši.
Kad bi svi ljudi znali što jedni o drugima govore, na svijetu ne bi bilo ni četvorice prijatelja.
Kad bi svi vjerovali da će sve biti kako treba, na ovom svijetu ne bismo imali čega da se plašimo.
Kad čovjek ima ljubavi, nema straha.
Kad čovjek želi ubiti tigra, on to naziva sportom; kad tigar želi ubiti čovjeka, on to naziva okrutnošću.
Kad dan prođe,suze lagano niz lice moje slete.Kad san prođe,ja sam kao ranjene ptice koje nikad ne polete.
Kad se pobjeđuje, sve izgleda ljepše i jednostavnije, a naši svakodnevni problemi čine se manjima, a kad se gubi, cijeli grad izgleda tužno i apatično, da ne kažem depresivno.
Kada bi najviši cilj kapetana broda bio očuvati svoj brod, on se nikada ne bi ni pomjerio iz luke.
Kada bismo znali strahotu i težinu laži, progonili bismo je ognjem prije nego druge zločine.
Kada iz vlastitog iskustva saznate što znači užas, naoružani ste protiv svega u životu.
Kada pokušavam zaspati,otkucaji sata ili slični zvukovi me izluđuju.
Kada sam bio mali,mama me zvala anđele.Sad anđeo plače,jer ulice su ga zavele.
Kada si ovdje ja sam uplašena od svojih osjećaja.
Kako da te zaboravimrnkad smo isto vino pilirnkad su noći s tobom kratkernkad smo se pred svima krili.rn
Kao da ja više nisam ja,i borim se ali me zarobi strah.Stvarno trudim se da ostanem jak,i dalje lutam tu po raskršću sna.
Kao što je ljubav prema životu zapravo samo strah od smrti, tako i društvenost ljudi zapravo nije direktna; ona se, naime, ne zasniva na ljubavi prema društvu, nego na strahu od samoće