A ja mislim neka dobro jernSve prolazi i to proći će.
A ja molim da me zagrije, mjesto tebe da me ljubi.
A ja na pragu četrdesete moram dalje bez tebe.
A ja se borim da nešto loše ne učinimrnDa bar jedan pramen svoj pod tvoj0 jastuk ostavim...
A ja stizem iz dalekarnne znam da li još me ćeka.
A ja, volio bih da si sada tu,da nam kapi kiše šapuću,da ti pjevam pjesmu ljubavnu.
A još ga volim sve jačerni dižem ruke sadrnda mi je mir rnidemo dalje unazad.
A još ga volim sve višernbježim ja od togrna još ga volim sve višernkaznio me Bog.
A još smo jučer, kao jednornisti disali zrak,rnistim žarom, sretne trošili dane.
A kad nas ceste razdvojenmiljama dalekontada sjeti se moga imena.n
A kad sebi dođem jarnsamo naprijed, udarirnšapni, šapni mi da znamrnzašto jutro sve nove veze pokvari, pokvari.
A kad udješ u moj dom, vrata će se zatvoriti sama i nikada ti otići nećeš, ostat ćeš kraj mene do posljednjeg dana.
A kad zaspeš mjesto snovarndočiću ti ja,rnljubit ću te dugo, dugornminut ili dva.rn
A kada odem, nek te probudernpodigni glavu kad mene ne budernza tvoje grijehe ja ću paštatirnal tebi više neću praštati...rn
A kod tebe me najviše nervira to što na tebe čovjek ne može ni da se naljuti pošteno... Znaš li? Znaš, a? O, znaš ti to... Vrlo dobro ti to znaš...
A ljubav je praznina koja jede sve boje, sve oblike i sve zvukove. Pojela je prijateljstva i pojela osjećaj mira i zadovoljstva. Ljubav je sve uništila. Ne sama ljubav, već i pomisao o njoj. Ona me prati i steže i u najboljim trenucima me savladava i podsjeća na neispunjenost i nemire.
A mene u sreći raduju sitnice,stvari koje dijelim sa onim koga volim.
A mene za pile teško dvije kilernposlije svega ko zna, ceka dozivotna.
A mi svi emotivci...Za ljubav nismo krivci.
A mili moj ovo je tuga ko i svaka drugarnDok u nju vjeruješ dotle te i služirnBiće još ljubavi za dva stara ratna drugarnAli kad sretneš me ti samo produži....rn