Doši ste u težak svijet.Jedino mjesto koje ja znam,a lako je,to je grob.
Duboko sam uvjeren da mrtvi žive dotle, dok ima živih koji misle na njih.
Duboko u tom mraku vireći, dugo sam stajao tamo, pitajući se, u strahu, sumnjajući, sanjajući snove nijedan smrtnik ikada usudili sanjati prije.rn
Dušman tuče, mlado tijelo ubija, u oku joj gasi nevin sjaj, molitva je na usnama, bila joj za kraj.Umre tijelo, al' duša ode rnu Gospin zagrljaj.rn
Dušu mogu lišiti Božje milosti samo svojevoljne namjerne požude u predmetu smrtnih grijeha. Mali grijesi djelomično smanjuju milost.
Dužnost je tvoja putovnica za nebo: onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima, taj će ući u kraljevstvo nebesko.
Eh to da znaš, gdje sam ti ja,rnko da me nema, živjela umrla,
Eto, u životu je, na žalost, tako: trnje dobijaju živi, a ruže mrtvi.
Glasovi su kao i živa voda; nađu svoj put i probiju se.
Gledala sam te kako umireš.Čula sam te kako u snu svake noći plačeš.Bila sam tako mlada.Trebao si znati da se na mene ne možeš osloniti.Nikad ni na kog drugog nisi mislio.Samo si vidio svoju bol.Sada ja plačem u sred noći iz istog prokletog razloga.
Glup čovjek umire glupom smrću.
Godine nisu važne, osim ako ste sir.
Gotovo sve što zovemo -višom kulturom- počiva na produhovljenju i produbljenju okrutnosti. Ona -divlja životinja- uopće nije umrtvljena. Ona živi, cvate, samo se - obogotvorila. Ono što čini bolnu nasladu tragedije je okrutnost. Postoji obilan, preobilan užitak i u vlastitoj patnji, u vlastitom činjenju sebe patećim.
Granice kojima dijelimo život iz smrti u najboljem sjenovito i nejasno. Tko će reći gdje jedna završava, a gdje druga počinje?rn
Hej, Hej ptico crnarnubijo te bog.
Hrabar vojnik se nikada ne plaši, iako mu je smrt vrlo blizu.
Hrabar vojnik se nikada ne plaši, iako mu je smrt vrlo blizu.rn
I da mi zrak zabrane,samo da tebe meni ostave,s tobom ću umrijeti zauvjek sama ostati.
I da znam da sutra je zadnji dan života mog,vjeruj samo s' tobom proveo bih ga.rn
I dan, danas evo dušo imenom se tvojim trujem.