Plesanje je dio moje duše. I uživati u njoj, što ljude čini sretnima, a to me čini sretnim.
Počeo sam pisati puno više o znanosti fictiony stvari i pisanje o znanstvenoj fantastici.
Pojmit ne æeš samo, je l' im jaèarnSnaga uma bila ili maèa, - rnJer su kadšto usred bojne bukernPograbili pero još u ruke,rnNjim su èuvstva ocrtali vrela,rnSmjele misli, mašte plamen živi,rnSatvorili ona sjajna djela,rnKojim i sad cio svijet se divi.
Polovica onoga što pišemo je štetna, a druga polovica beskorisna.
Pomišljao sam zabrinut:umorno je koje bijedno srce,i tko še damu daruje snagu novu?
Poslije, kad æeš poæ' u prvu školu,rnPružit æe se ona po svem dolu;rnCijelo selo obujmit æe tude,rnU njem dobre i radine ljude.rnDa još više: one humke, šume,rnŠto æe ljeti jagodama rodit;rnOne bijele staze, ravne drume,rnKud æe tata nedjeljom te vodit.
Povijest će biti blaga prema meni, jer je ja namjeravam i napisati.
Povjesničar i romanopisac međusobno razmjenjuju istine, izmišljotine i laži. Jedan da bi oživio ono što više ne postoji, a drugi da bi učinio uvjerljivim ono što nikada nije ni postojalo.
Poznavati druge jest inteligencija;poznavati sebe prava je mudrost.Kontrola drugih je snga;kontrola sebe samoga prava je moć.
Prije nego što naučite pisati, naučite misliti.
Prve pjesme koje sam napisala su bile privlačne, ali predmet je bio Bog.
Pukotina ima svaki život,rnkroz koje bližnji radoznalo zure,rnmotreći naše dane što se žure.
Raèunalo ne zamjenjuje presude više nego što olovka nadomješta pismenost. Ali pisanje bez olovke je posebna prednost.
rnPovedi me sad negdje dalekornGdje se pjeva samo pjesme starernI vino se pije kao mlijeko,rnA glavno su oružje gitare.
S junaštva njina dašto da se jedimrnI pitam: što za pjesmu su im dali,rnDa barem znam - što kao pjesnik vrijedim? rnAl ne, ne! To ih pitam tek u šali - rnA ja æu dalje sitne pjesme presti,rnDok narod mi se drijeman ne osvijesti!
Sad svima opraštam,nikome ne zamjeram ništa.Onome najgorem koji je o meni pisao,opraštam sve.On je to potpisao i to je njegovo i ničije drugo.To je njegova slika.
Sama nadarenost ne napravi spisatelja, za knjigu mora biti još i čovjek.
Smara me i onaj sto prića bajke,rna u ilegali sluša narodnjake.
Smrt radosti polako truje.
Sporo vrijeme hodi,al ono što je klesano u kamen,za njeg je kao pisano na vodi.