Bilo je kasno navečer imala sam neki čudanrnosjećaj otišla sam noć je krenula tamo gdjernme moja sumnja vodila na mjestu gdje si me rnprvi odveo tamo gdje si me poljubio nestao mirnglas zastao mi dah nisi bio sam.
Bilo je njeno sve što je htjelarncijeli moj život, sva moja djela.rnNjene su bile besane noćirnšto su me grizle u samoći.rn
Blagodat je jedan od najsuptilnijih znakova otmjenog i plemenitog čovjeka.
Bolesna za tobom, noćima ne spavam. Eto, sama sebi život zagorčavam.
Božanske žene, sva ljepota svijeta i lavska gordost, i plahota srne, kroz vaše čari uzvišene cvjeta u plave dane i u noći crne.
Bože dragi, ah, što te volimrndan i noć se za tebe molimrnkad te nema, nema ni menernal' ne mogu, al' ne mogurnda ti dozvolim.
Budi noćni cvrčak. Kvasi svaku noć odar svoj, suzama svojim natapaj svoju postelju. Bdij i budi kao vrabac osamljen. Pjevaj duhom, pjevaj i razumom: Blagosivaj dušo moja Gospodina, i ne zaboravljaj ni jednoga dobročinstva njegova: jer on prašta sve opačine tvoje, i ozdravlja te od svih bolesti tvojih, i izbavlja od pokvarenosti život tvoj.
Budi uvijek u mom snurnneka naša srca dvarnvino noæi opija.
Čak i najmračnija noć završi izlaskom Sunca.
Čekaj me ja ću sigurno doći,rnsamo me čekaj dugornčekaj i kada duge noćirnsrce prekriju tugom.
Čekam te noć i dan,nemam vremena za san,zovem hitnu u pomoć,muči me nostalgija.
Čekam te noć i dan,rnNemam vremena za san.
Često mislim da je noć življa i bogatije obojena nego dan.
Cijele noći nije stala,rnnapila me pa zaspala.
Crna li je noć bez mjeseca crna kao duša pogana ne može biti nikada.
Crna noæ je na moru ležala,rn A na nebu oblak do oblaka.
Crno vino da nam bude lijepo,rnmirić pa polako.
Čudni su četinari. Bog šalje kišu, a njihovo se lišće ne ukvasi, Bog šalje sunce, a oni se ne raduju. Bog šalje vejtar, a oni se ne ljuljaju, Bog šalje san i smrt drveću, a oni se zelene. Ali kad uđeš u šumu, ti osjetiš da se tlo pod tvojim korakom ugiba i noga ti upada u nešto mekano i trulo. To su milijarde iglica koje su, kao suze ponosita čovjeka, nečujno i nevidljivo pale. I vidiš sitne točkice stvrdnute smole koja je, preko noć, u času crnog mraka, kad ni najbliži susjed ne može da vidi, potekla iz srca koje se u bolu steglo. A izjutra, kad probuđeni fjur potjera stotinu vjetrova na sve strane, dremljiva stabla se u nekoj vrtoglavoj liniji povedu za strujom, ali vrhovi njihovi su i tada budni i mirni kompasi u neke neslućene predjele i daljine.
Čuj, zovem te ljubavirnsamo da znas ne mogu dugornhtio sam nesto važno ti rećirnne ostavljaj me za veće drugo.
Cvrčak cvrči mala, pala je noćrnPod prozore tvoje moram doćrnCilo misto spava, a misec sjarnSerenadu tebi pivan ja.