Ivo Andrić izreke i citati

Rođen je 9. listopada 1892. u Docu kraj Travnika. Otac mu je umro kad je imao dvije godine, pa je djetinjstvo proveo kod rodbine u Višegradu, gradu na Drini čiji će most i ljude kasnije pretvoriti u svoj najpoznatiji roman. Gimnaziju je završio u Sarajevu, a studirao je u Zagrebu, Beču, Krakovu i Grazu.

Kao mladić bio je blizak revolucionarnom pokretu Mlada Bosna. Nakon atentata u Sarajevu 1914. uhićen je, a ostatak rata proveo je u zatvoru, progonstvu i kućnom pritvoru, sve do amnestije 1917. Godine 1918. objavio je svoju prvu knjigu, lirsku prozu „Ex Ponto”.

Nakon rata ušao je u diplomatsku službu i radio u više europskih gradova, među ostalim u Vatikanu, Bukureštu, Trstu, Grazu, Parizu, Madridu i Ženevi. U Grazu je 1924. doktorirao radom o razvoju duhovnog života u Bosni pod osmanskom vlašću. Od 1939. do 1941. bio je poslanik u Berlinu.

Tijekom Drugog svjetskog rata živio je povučeno u okupiranom Beogradu i tada napisao svoja najveća djela, „Na Drini ćuprija” i „Travnička hronika”, te „Gospođicu”. Sva tri objavljena su 1945. Godine 1954. objavio je „Prokletu avliju”, koja se smatra jednim od vrhunaca njegove proze.

Nobelovu nagradu dobio je 1961. „za epsku snagu kojom je oblikovao teme i ljudske sudbine iz povijesti svoje zemlje”. Cijeli novčani iznos nagrade darovao je za nabavu knjiga za knjižnice u Bosni i Hercegovini. Umro je u Beogradu 13. ožujka 1975.

Teme i stil

Bosna kao raskrižje svjetova, vjera i kultura, sudbina malog čovjeka u velikoj povijesti, prolaznost, strah, samoća i mostovi među ljudima. Njegove su rečenice sažete i mudre poput narodnih izreka, pa se rado citiraju i izvan književnosti.

Najpoznatija djela

• Ex Ponto (1918.)
• Na Drini ćuprija (1945.)
• Travnička hronika (1945.)
• Gospođica (1945.)
• Prokleta avlija (1954.)
• Znakovi pored puta (posthumno)