Zar ću vjećno da tugujemrni u snove da vjerujemrnvinom sreću oplakujem...
Zar da čovjek moga uma jede leševe?
Zar ja znam sad živjeti bez tebernkad si svijet ti srušio moj.
Zar ja, koga su zore čekale na nogama.
Zar je jedan prota, što Bibliju video nije.rnrn
Zar me moje sunce nikad neće obasjati,rnzar me tvoja ljubav nikad neće ogrijatirnti si bila moja ljubav, bila si mi sve.
Zar mislis da mozes takornda ostavis menerni nase čedo malo
zar misliš da postoje stvari koje ne možemo razumjeti.
Zar može čovjek tako potpuno uspavati svoju savjest? Zar može prekinuti misao , kao konac, i zabraniti sebi razmičljanje o posljedicama, ne želeći da zna za njih? Eto, izgleda da može..Nagon nas brani potpunim zaboravom, da bi nas spasao od mučenja zbog odgovornostirn
Zar ne bi bilo najbolje da napusti sobu u misteriju?
Zar ne misliš da je dirljivo smiješna ova mala čekaonica između lutanja i lutanja?
Zar ne uništavam svoje neprijatelje kada ih učinim svojim prijateljima?
Zar ne vidiš da sam budala na toliko mnogo načina.
Zar ne znaš da sam zdrav i ozbiljno sad, da ja nisam luđak u ludi stane, ali razuman čovjek bori za svoju dušu?
Zar nemirno srce mojernnigdje više mira nemarnjedna žena otišla jernsamoću mi život sprema.
Zar netko misli da je glupo razmišljati kad spoznaš istinu o kojoj nisi razmišljao, a mogao si je razmišljajući spriječiti, tada ju je možda kasno ispraviti.
Zar sam doista osuđen da uvijek stignem tako daleko, ali da nikada ne pređem crtu.
Zar ti da me izdaš i uzmeš mi svernzar ti ko me život poklonih i sne.
ZAR TI VJERUJEŠ DA LJUBAV ŽIVI U SRCIMA? ONO JE ISUVIŠE MALO DA PRIMI SVE ONO ŠTO LJUBAV NOSI!
Zar za mene nema malo nade, malo srećerno crkvena zvona zazvonite malo jačernjedno malo dijete zaplakaće, zaplakaće što ja odlazim.rn
