Ratovi su nas izmorili, a toliki nam sinovi izginuli i ginu; boleštine haraju; džehalet zavladao; pravda se zatrla, a siromaštvo pritislo pa bune i hajdučija niču, dok nasilje, rušvet i opačine cvjetaju. A oni, koji bi trebali da prednjače i pravdu kroje i dijele, počevši od carskih ljudi i ajana pa do uleme, govore i rade naopako, misleći samo na sebe i tegleći svaki na svoju stranu. Čitava se Bosna u ranu pretvorila! Šta se ovo radi i šta će biti od nas, zaboga!
O autoru
Ime i prezime: Rešad KadićNacionalnost: Bosna i Hercegovina
Profesija: Književnik i novinar
Datum rođenja: 1912.
Datum smrti: 1988.

Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Sretan je tko zna voljeti.
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika