Smrtna opasnost ne dotiče se njezine duše. Ne vidi i ne čuje grmeću rastuću bujicu i jače se privija uz njega. On je miran, dok oko njega dozivaju, zapomažu. (...) U njegovu dušu ulazi spokojnost, draga, kao da ga miluje. Stoji na pećini i osjeća kao da je svijetu oteo, ugrabio njezino tijelo. Drži ga u naručju... i ne da ga više nikome. Časovi teku nijemo kao da su čitav život. Sve što je bilo prije toga, nestaje u njegovu sjećanju. Ima samo jednu životnu spoznaju: da na grudima drži nju... Ničim ne mjeri vrijeme, sam je sa svojim srcem i s njom. Osjeća se na pragu prelaza u drugi svijet. (...) Pogleda dolje. Voda opada, a on još uvijek drži svoje blago... Zar ga opet mora ljudima vratiti?” rn- Marija Jurić Zagorka, Plameni inkvizitori I & II
O autoru
Ime i prezime: Marija Jurić - ZagorkaNacionalnost: Hrvatska
Profesija: književnica
Datum rođenja: 02.03.1873.
Datum smrti: 29.11. 1957

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Sretan je tko zna voljeti.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.