-Kruha! Zar je to dosta, glupani? ...On ga jede, a ipak isto tako gine u mukama. Razorena njegova porodica, sav bolni život njegov pada mu na prsa i davi ga na smrt. Nije ti sva sreća ako imaš kruha. Tko je bio taj glupan što je dijeljenje bogatstva nazvao srećom ovoga svijeta? Ti sanjari, revolucionari, mogu doduše srušiti današnji poredak i sazdati drugi, ali ako svakomu odrežu komad kruha, neće ni jednu radost dodati čovječanstvu i ni jednu mu muku neće skinuti. Još bi i proširili nesreću na zemlji, te bi jednoga dana zajaukali od očajanja i najgori jadnici, pokrenuti iz mirnog zadovoljstva svojih nagona, da budu dignuti k nezasitnim mukama strasti. Ne, jedino ti je dobro ne biti, ili, ako te ima, biti dno, kamen, još manje, pješčano zrno, koje može krvariti prolaznicima pod petom
O autoru
Ime i prezime: Émile ZolaNacionalnost: Francuska
Profesija: romanopisac, osnivač naturalizma
Datum rođenja: 02.04.1840
Datum smrti: 29.09.1902

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Sretan je tko zna voljeti.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!