Nekad nismo sretni, nismo ni tužni. Ravnodušni smo. Igramo se na klackalici tuge i sreće. Onda tuga prevagne, a mi depresivni, sanjamo o sreći kao spasenju. Poslije, kad tuga nestane, zaista postajemo sretniji, ne razmišljajući da je to samo zato što više nismo tužni. A zar na početku nismo bili u boljoj poziciji?
O autoru
Ime i prezime: Slaviša PavlovićNacionalnost: Srbija
Profesija: Pjesnik
Datum rođenja: 1982
Datum smrti:

Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Sretan je tko zna voljeti.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.