Išli su prema ogradi, a da se više nijednom nisu osvrnuli za sobom. Svjetlost vatre se sablasno i muklo odbijala o bodljikavu žicu, kojom je bilo ograđeno groblje. Već je pomalo svanjivalo: na istoku je iznad horizonta probjeljivalo, a na jednom dijelu svijetlog neba vidjelo se blijedo i ravnomjerno crvenilo: imalo je ružnu boju krvi isprane kišom, neprestano se širilo i izgledalo kao da će za kratko vrijeme prekriti cijelo nebo, a zatim pasti na zemlju i kao krvavi posmrtni pokrov prekriti sve, i žive i mrtve
O autoru
Ime i prezime: Josip MlakićNacionalnost: Bosna i Hercegovina
Profesija: strojarski inženjer
Datum rođenja: 24.01.1964.
Datum smrti: ?

Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Sretan je tko zna voljeti.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!