Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo. U dolini, duboko dolje ispod njih, već su gorjela prva svjetla. Mogli su jasno vidjeti svjetla od lampi ili svijeća koja su se jedva raspoznavala s te udaljenosti, a njihova svjetlost se razlijevala i izgledala poput blijede, svijetle mrlje na tamnoprljavoj pozadini, dok je na mjestima gdje su radili agregati, jer dolje struje nije bilo mjesecima, svjetlost bila jasna i, tamo gdje se najbolje vidjela, širila u oštrim i hladnim zvjezdastim kracima. Takvih svjetala je bilo najviše tamo gdje se nalazio grad, i taj dio je izgledao poput kakvog gustog sazviježđa oko kojeg su sasvim slučajno razbacana rijetka svjetla.
O autoru
Ime i prezime: Josip MlakićNacionalnost: Bosna i Hercegovina
Profesija: strojarski inženjer
Datum rođenja: 24.01.1964.
Datum smrti: ?

Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Sretan je tko zna voljeti.