Škole su velike mirne ovce rnkoje okaèe veliko zvonce rnpa zvone, zvone i djecu gone rnu žute male avione. rnŠkole su velike i dobre mame, rnstotinu djece njeguju same, rnnapamet znaju svu svoju djecu, rni bajke prièaju o mjesecu. rnŠkole su veliki èudni dvorci rnkoje osvoje hrabri osnovci rnsvakog septembra pušèanom paljbom rni olovkama dugaèkom sabljom. rnSvakog septembra rnkad jesen stupi rnpo dva su borca rnu školskoj klupi. rnrnrn
O autoru
Ime i prezime: Dragan LukićNacionalnost: Srbija
Profesija: pisac
Datum rođenja: 30.11.1928.
Datum smrti: 1.1.2006.

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Sretan je tko zna voljeti.
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika