Često, međutim, uviđam kako je – i zaista je posve jasno i zašto – moguće da netko, unatoč tome što je dugo proučavao vjeru, unatoč tome što je na tu temu slušao brojne rasprave, unatoč tome što je puno pročitao i razmatrao o toj temi, ako od Boga nije zatražio milost vjere poniznom molitvom i ne oslanjajući se pritom na svoje snage, u jednostavnosti – moguće je, dakle da takva osoba nije u stanju učiniti niti jedan jedini čin vjere.
O autoru
Ime i prezime: Maksimilijan KolbeNacionalnost: Poljska
Profesija: Svećenik
Datum rođenja: 8.1.1894.
Datum smrti: 14.8.1941.

Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Sretan je tko zna voljeti.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika