Tu me je majka pozvala da joj pomognem izvesti oca u zahod.On se je grčevito uhvatio za naša ramena pleća mu zgrbljena, koljena zgrčena stišće nas do krvi. Sav je u znoju, stenjanju i smradu. Donja mu se usnica trese i cijela se soba s njom trese. Podupire se o nas. Zadnjom nategom svog organizma za životom čini od nas stvar, nijemu materiju,štake.
O autoru
Ime i prezime: Janko Polić KamovNacionalnost: Hrvatska
Profesija: Pjesnik
Datum rođenja: 17.11. 1886
Datum smrti: 8.8.1910.

Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Sretan je tko zna voljeti.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.