Tu me je majka pozvala da joj pomognem izvesti oca u zahod.On se je grčevito uhvatio za naša ramena pleća mu zgrbljena, koljena zgrčena stišće nas do krvi. Sav je u znoju, stenjanju i smradu. Donja mu se usnica trese i cijela se soba s njom trese. Podupire se o nas. Zadnjom nategom svog organizma za životom čini od nas stvar, nijemu materiju,štake.
O autoru
Ime i prezime: Janko Polić KamovNacionalnost: Hrvatska
Profesija: Pjesnik
Datum rođenja: 17.11. 1886
Datum smrti: 8.8.1910.

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Sretan je tko zna voljeti.