I opet je ona prebačena preko njegovog krila. On je priteže još više, još jače, još bliže. I ona ga grebucka sve ljuće. Ali on ne osjeća svoje boli, jer vjeruje u njenu. I onda svale se najedanput On ju je zbilja privukao. Padoše. I digao joj svite. Ali to bijaše prvi put – odostrag. On je se dotakao. Ali to bijaše prvi put šakom. On je svršio koitus ali ne skinu svojih hlača. Bijaše gotov: prvi puta zadovoljena strast s punim uživanjem, neprekinutim bludom i bez straha za dijete. Prvi blud individualizma.
O autoru
Ime i prezime: Janko Polić KamovNacionalnost: Hrvatska
Profesija: Pjesnik
Datum rođenja: 17.11. 1886
Datum smrti: 8.8.1910.

Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Sretan je tko zna voljeti.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.