Ali u njega udarahu ljudi, udaraše krv i meso, udarahu životi miliona, udaraše cijelo čovječanstvo. I u ovakim osjećajima išao je ulicom osjećajući ono nešto nova, što je dolazilo iz daljine, duboke, crne, abisne. Jedan dan nosio je u sebi, a toliki mu oprečni i izmiješani osjećaji ispljuskaše dušu. Htio ih je srediti, ali ne dospije. Pomisli, da je to ludilo, što ga u slici nekake Erinije zove u smrt, a on se oteti ne može
O autoru
Ime i prezime: Janko Polić KamovNacionalnost: Hrvatska
Profesija: Pjesnik
Datum rođenja: 17.11. 1886
Datum smrti: 8.8.1910.

Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Sretan je tko zna voljeti.