Ali u njega udarahu ljudi, udaraše krv i meso, udarahu životi miliona, udaraše cijelo čovječanstvo. I u ovakim osjećajima išao je ulicom osjećajući ono nešto nova, što je dolazilo iz daljine, duboke, crne, abisne. Jedan dan nosio je u sebi, a toliki mu oprečni i izmiješani osjećaji ispljuskaše dušu. Htio ih je srediti, ali ne dospije. Pomisli, da je to ludilo, što ga u slici nekake Erinije zove u smrt, a on se oteti ne može
O autoru
Ime i prezime: Janko Polić KamovNacionalnost: Hrvatska
Profesija: Pjesnik
Datum rođenja: 17.11. 1886
Datum smrti: 8.8.1910.

Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Sretan je tko zna voljeti.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno