Legendu sam počeo pisati sa određenim ciljem, da sačuvam naš jezik bosanski. I to ne jezik konfesija ili nacija u Bosni nego jezik Bosne. Bosna je moja domovina... Bosna ima tu nekakvu svoju sudbinu da su je uvijek vukli lijevo i desno... Recimo, ja ne znam zašto se o Ivi Andriću ili Branku Ćopiću ne govori kao o bosanskim piscima. Isti je slučaj sa hercegovačkim klasikom Hamzom Humom. Ja ne znam zašto Isak Samokovlija nije najtipičniji bosanski pisac. Ne znam zašto Marko Marković nije bosanski pisac... Evo, tek kad se Mak Dizdar probio, počelo se govoriti o bosanskoj poeziji."rn(intervju s Enesom Čengićem, Svijet, Sarajevo, 26. februar 1971)rn
O autoru
Ime i prezime: Enver ČolakovićNacionalnost: Bosna i Hercegovina
Profesija: bosanskohercegovački književnik
Datum rođenja: 1913.
Datum smrti: 1976.

Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Sretan je tko zna voljeti.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.