Ta igra pod prozorom sabirala je u sebi jedan sasvim nov i neuhvatljiv svijet; u njoj zavijalo je bezbroj glasova; i napregnuto dječije uho, izoštreno brusom strepnje i nekog neobjašnjivog, toplog i primamljivog straha, moglo je čuti kako se ti glasovi kovitlaju u nekom čudnom tajanstvenom kovitlacu, zvižde kroz pustaru noći, bolećivo jauču pod strehom i, razbijeni tvrdoćom zašiljenih ledenica požutjelih od dima, cijuču propadajući ka smrzloj zemlji; tu padaju tupo kao ukočene beživotne ptice i razbijeni lijepe se u neku daleku i neuništivu tišinu; tišina je sagrađena iz neizmjerljivog mnoštva glasova, šapuće dijete samo sebi djedove riječi i nekako duboko u sebi osjeća svoju i samo svoju istinu o tome kako su ti glasovi što se, hrleći iz svih krajeva, tjerani vjetrom i razbijani udarom smrzlih grana u visokim hrastovim krošnjama, skupljaju tu pred njegovim prozorom i cvileći iskaču u tišinu kao u smrt, u stvari glasovi onih kojih više nema, pomrlih, onih koji svojim nebivanjem grade smrt, kao što njihovi glasovi, umirući tu pred njegovim prozorom, izgrađuju tišinu, sveprisutnu i glasnu…
O autoru
Ime i prezime: Izet PervizNacionalnost: Bosna i Hercegovina
Profesija: književnik
Datum rođenja: ?
Datum smrti: ?
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno 
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje. 
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa. 
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo. 
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi! 
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna. 
Sretan je tko zna voljeti. 
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim! 
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi. 
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika